Kada smo započeli s projektom Together for Change (T4CHANGE), znali smo da nas čeka puno priče o toleranciji, migracijama i ljudskim pravima. Budimo iskreni da nije isto čitati o tome na društvenim mrežama i gledati na televiziji ili sjesti preko puta osobe koja je sve to proživjela. To se i dogodilo u trećoj fazi provedbe našeg projekta pod nazivom „Promjena perspektive ”

​U našoj školi ugostili smo Nagham Oufan, djevojku podrijetlom iz Sirije, koja je u Zagreb stigla kao djevojčica od svega 11 godina. Na susretu smo se okupili mi iz izvannastavne aktivnosti ZAG, ali su nam se pridružili i učenici iz 2.A i 2.D razreda. Iako nas je bilo puno, u prostoriji je vlada neka tišina ispunjena poštovanjem i zainteresiranošću.

​Nagham nam nije držala klasično predavanje. Ona nam je jednostavno pričala svoj život. Rat u Siriji počeo je kad je ona bila mala djevojčica i ostavio je na nju veliki trag. Proživjela je kao mala ono što većina ljudi ne bi mogla podnijeti nikad. Opisala nam je kako je izgledao taj trenutak kad je morala spakirati stvari preko noći i krenuti u nepoznato kako bi se spasila. Slušajući o njezinim prvim danima u Zagrebu, o tome kako je bilo učiti hrvatski jezik koji joj je tada zvučao potpuno strano i o strahu hoće li je vršnjaci prihvatiti, svatko od nas barem se na trenutak zapitao: „Kako bismo mi to sve podnijeli isnašli se da smo na njezinom mjestu?”
Smisao ovog susreta je upravo bio staviti se u tuđe cipele i promijeniti način razmišljanja. Često o migrantima razmišljamo kao o brojevima na vijestima ili „problemima” koje treba riješiti, zaboravljajući da su to ljudi s imenom, prezimenom, snovima i strahovima istim kao i našima. Nagham nam je kroz razgovor omogućila sagledati njezinu situaciju, bila je voljna odgovoriti nam na svako pitanje kako bismo mogli lakše razumijeti i pokazala nam je koliko joj je drago što je s nama te da različita nacionalnost i kultura, ne znači ništa u usporedbi s ljudskom dobrotom.

Naš zajednički doživljaj: Što smo zapravo naučili?

​Ovaj susret nismo doživjeli kao još jedan sat proveden u školi, već kao buđenje koje nas je sve skupa prodrmalo. Imali smo priliku iz prve ruke vidjeti kako život nekad može biti surov prema jednoj mladoj osobi, ali i kako se ta ista mlada osoba izborila za sve ono što je danas, a to je u nama izazvalo veliko poštovanje.

​Zajedno smo srušili predrasude koje smo, priznajemo, svi mi negdje u podsvijesti nosili, čak i kad smo mislili da smo tolerantni. Međutim, kada smo upoznali Nagham, sve te pretpostavke o drugačijima su nestale. Shvatili smo da strah dolazi isključivo iz neznanja, a znanje stječemo kroz iskren razgovor.
 Nagham nam je približila dio Sirije prije rata na najljepši mogući način iako ona sama nije imala lijepo djetinjstvo tamo. Vidjeli smo da različitost zapravo uljepšava naše društvo i da ne moramo svi biti isti da bi živjeli u nekoj zajednici. Naučili smo da nas ne razdvaja naša kultura, nego samo predrasude i stereotipi koji nam ne daju da se međusobno saslušamo.
Izašli smo iz učionice bogatiji za jednu veliku životnu lekciju. Ovaj susret nam je omogućio da na migracije i nove ljude u našem gradu više nikada ne gledamo na isti način.
Mislimo da je ova treća faza projekta bila uspješna jer smo zaista svi promijenili svoje perspektive. Sada nastojimo nastaviti s projektom uzlaznom putanjom i prikazati ostatku naše škole sve što smo mi naučili, jer promjena počinje od nas samih.

                                                                               Autor: Marija Kostovska, 3.B (ZAG)