Dočekalo nas je veliko zeleno prostranstvo. Tišina. I širom otvorena vrata Memorijalnog muzeja Jasenovac. Ispred njih, samozatajan kustos izrazio nam je dobrodošlicu te zanimljivim  i bogatim rječnikom usmjerio našu pažnju u prošlost, u vrijeme Drugog svjetskog rata, do logora od kojeg je samo ostao jedan kamen na ogromnoj ledini. Pričao nam je o vremenima, zakonima koji su tada bili na snazi, logorašima i njihovim stradanjima, dovođenjima, smaknućima….Šetajući drvenom stazom, kustos  nas je vodio prema 12,5 metara visokom kamenom cvijetu sa šest latica, djelu umjetnika Bogdana Bogdanovića, postavljenom 1966., a koji predstavlja lokvanj, žuti cvijet što niče u jezerima.

Kameni cvijet je posvećen svim žrtvama poginulima u logoru, u mulju i blatu ljudske nehumanosti  i ne sadrži nikakva nacionalna, vjerska, ideološka ili državna obilježja. Zanimljivo je da smo mi naš posjet imali 23.4., dan poslije obilježavanja velikog prebjega 1073 logoraša. U nišanu ustaških metaka i unakrsnoj paljbi, pokušali su preko istočnog ulaza u logor, bježeći u šumu doći do slobode.

Uspjelo ih je samo 90, a zadnji preživjeli, njih troje, preminulo je 2016.g.

Nakon vanjskog razgleda, krenuli smo u muzej. Podijelivši se u šest grupa, trebali smo pronaći odgovore na nekoliko tema o dehumanizaciji, zakonima logora, svakodnevici logoraša, izgledu logora te smo pogledali 3D projekciju logora.

Osjetila sam bol i težinu koja se skriva u svakom pogledu, svakoj slici, imenu logoraša napisanom na staklenom svodu i po zidovima muzeja, svakom predmetu i pismu…pismima djece, njihovim snovima, bojanci i životu nekada prije…

Moram prihvatiti da ono što se dogodilo ne mogu promijeniti. Sad kad stojim na ovom mjestu, na svjetlu dana, mogu bar molitvom dati dušama spokoj.

Poslije jutarnje posjete, uputili smo se u Novsku i dobili malo slobodnog vremena za ručak i šetnju.

Oko 14 sati posjetili smo Inkubator Pismo, najveću i jedinu  tvrtku u Hrvatskoj koja se bavi programiranjem, dizajniranjem i kreativnim stvaranjem video igara.

Na nekoliko sati okrenuli smo se prema budućnosti. Saznali smo kako se od ideje, preko edukacije i upornosti može doći do start upa. Kao učenica ekonomske škole, iznenadila sam se što su sve napravili i koliku su podrški dobili iz EU fondova za gaming campus koji se već gradi. Potom je uslijedio ulazak u virtualni dio naše stvarnosti - isprobavanje VR strojeva, simulatora…i pri tom smo se, čekajući na svoj red, zabavljali igrajući stolni nogomet, biljar….

Puna novog iskustva i pomalo umorna, krenuli smo oko 16 sati prema Zagrebu, zahvalna Ministarstvu odgoja i obrazovanja i našim nastavnicima za jednodnevnu izvanučioničnu nastavu.

Učenica trećeg razreda